Uvod u abrazive

Abrazivi su oštri, tvrdi materijali koji se koriste za brušenje mekših površina materijala. Postoje dvije kategorije abraziva: prirodni abrazivi i umjetni abrazivi. Prema tvrdoći, postoje dvije kategorije: supertvrdi abrazivi i obični abrazivi. Abrazivi se kreću od mekših kućnih deterdženata i abraziva sa dragim kamenjem do najtvrđeg materijala, dijamanta. Abrazivi su neophodni materijali za proizvodnju svakog preciznog proizvoda. Mnogi prirodni abrazivi zamijenjeni su umjetnim abrazivima. Osim dijamanta, svojstva prirodnih abraziva nisu stabilna, ali i dalje imaju svoju upotrebnu vrijednost. Dijamant je najtvrđi abraziv. Uglavnom se proizvodi u Južnoj Africi, što čini 95% ukupne svjetske proizvodnje, a ostatak je u Brazilu, Australiji, Gvajani, Venecueli i drugim mjestima. Industrijski dijamanti se kreću od gotovo bijelih do crnih. Nakon zgnječenja, mogu se napraviti u brusne ploče, abrazivne trake, točkove za poliranje i abrazivni prah.
Hemijski sastav prirodnog korunda je glinica, koja se uglavnom proizvodi u Južnoj Africi. Koristi se za poliranje i brušenje stakla. Šmirgl je takođe prirodni oblik aluminijum oksida. Uopšteno govoreći, nije tako čist kao korund. Uglavnom se proizvodi u Grčkoj i Turskoj i uglavnom se koristi za izradu brusnog papira ili brusnog papira. Granatni abrazivi se koriste u pjeskarenju, rezanju vodenim mlazom, proizvodnji premazanih abraziva, filter materijala, podnih agregata otpornih na habanje, itd., a najviše se koriste u industriji metala, čelika, odljevaka, keramike, aluminija, drveta i kože. Kremen se često koristi za izradu brusnog papira. Kvarc je bio najraniji materijal za brusne ploče i još uvijek se koristi za izradu alata za rezanje i obradu stakla. Plovac dolazi iz vulkana i sirovina je za pravljenje praha za poliranje. Dijatomejska zemlja je sastojak praha za poliranje i uljnog kamena. Ostali prirodni abrazivi uključuju talk, silicijum dioksid, feldspat, crni silicijum dioksid i kredu.